U elemente treće (a) grupe PSE ubrajamo šest elemenata, od kojih se pet nalaze u prirodi, a šesti je sintetisan relativno skoro. Svi su amfoternog karaktera, koji se menja porastom atomske težine. Bor pokazuje neke osobine nemetala, aluminijum je slab metal, kao i elementi ispod njega.
Bor

- atomski broj: 5
- Ar: 10,81
- grupa: 3
- perioda: L
- blok: p
- osobine: amfoteran element ili nemetal (metaloid)
- agregatno stanje: čvrsto
- T.K: 4200 K
- T.T: 2349 K
- gustina: 2,34g/cm3
- elektronegativnost: 2
- otkriće:Sir H. Davy, J. L. Guy-Lussac, L. J. Thenard, 1828.
- lat. naziv: borum
- oksidaciona stanja: +3
- raspored elektrona po nivoima:2, 3
- elektronska konfiguracija: [He]2s22p1
- atomski poluprečnik: 85 pm
- brzina zvuka: 16200 m/s
- energija jonizacije (kJ/mol):
- B -> B+, 800
- B+ -> B2+, 2427
- B2+ -> B3+, 3660
- jačina nekih kovalentnih veza (kJ/mol):
- B-H, 381
- B-B, 335
- B-Cl, 444
- B-O, 523
- B-C, 372
- B-F, 644
- izotopi:
- B-10
- zastupljenost u prirodi: 19,9%
- raspad: stabilan
- B-11
- zastupljenost u prirodi: 80,1%
- raspad: stabilan
Aluminijum

- atomski broj: 13
- Ar: 26,98
- grupa: 3
- perioda: M
- blok: p
- osobine: amfoteran element ili slab metal
- agregatno stanje: čvrsto
- T.K: 2792 K
- T.T: 933,5 K
- gustina: 2,7g/cm3
- elektronegativnost: 1,5
- otkriće:H. C. Oersted, 1825.
- lat. naziv: aluminium
- oksidaciona stanja: +2
- raspored elektrona po nivoima:2, 8, 3
- elektronska konfiguracija: [He]2s22p1
- atomski poluprečnik: 125 pm
- brzina zvuka: 5000 m/s
- energija jonizacije (kJ/mol):
- Al -> Al+, 577
- Al+ -> Al2+, 1817
- Al2+ -> Al3+, 2745
- jačina nekih kovalentnih veza (kJ/mol):
- Al-H, 285
- Al-Al, 200
- Al-Cl, 498
- Al-O, 585
- Al-C, 225
- Al-F, 665
- izotopi:
- Al-27
- zastupljenost u prirodi: 100%
- raspad: stabilan
- Sintetisan je izotop aluminijuma Al-26.
Galijum

- atomski broj: 31
- Ar: 69,72
- grupa: 3
- perioda: N
- blok: p
- osobine: amfoteran element ili metal
- agregatno stanje: čvrsto (tečno na oko300C)
- T.K: 2477 K
- T.T: 302,9 K
- gustina: 5,91g/cm3
- elektronegativnost: 1,6
- otkriće: L. de Boisbaudran, 1875.
- lat. naziv: galium
- oksidaciona stanja: +3 (retko +1, +2)
- raspored elektrona po nivoima:2, 8, 18, 3
- elektronska konfiguracija: [Ar]4s23d104p1
- atomski poluprečnik: 130 pm
- brzina zvuka: 2740 m/s
- energija jonizacije (kJ/mol):
- Ga -> Ga+, 580
- Ga+ -> Ga2+, 1980
- Ga2+ -> Ga3+, 2963
- izotopi:
- Ga-69
- zastupljenost u prirodi: 60,11%
- raspad: stabilan
- Ga-70
- zastupljenost u prirodi: 39,89%
- raspad: stabilan
Indijum
- atomski broj: 49
- Ar: 114,82
- grupa: 3
- perioda: O
- blok: p
- osobine: amfoteran element ili metal
- agregatno stanje: čvrsto
- T.K: 2345 K
- T.T: 429,75 K
- gustina: 7,31g/cm3
- elektronegativnost: 1,7
- otkriće:F. Reich, H. Richter 1863.
- lat. naziv: indium
- oksidaciona stanja: +3 (retko +1, +2)
- raspored elektrona po nivoima:2, 8, 18, 18, 3
- elektronska konfiguracija: [Kr]5s24d105p1
- atomski poluprečnik: 155 pm
- brzina zvuka: 1215 m/s
- energija jonizacije (kJ/mol):
- In -> In+, 558
- In+ -> In2+, 1820
- In2+ -> In3+, 2704
- izotopi:
- In-113
- zastupljenost u prirodi: 4,3%
- raspad: stabilan
- In-114
- zastupljenost u prirodi: 95,7%
- raspad: beta-
- vreme poluraspada: 4,4*1014 godina
- raspada se na: Sn-115
Talijum

atomski broj: 81
Ar: 204,383
grupa: 3
perioda: P
blok: p
osobine: amfoteran element ili metal
agregatno stanje: čvrsto
T.K: 1746 K
T.T: 577 K
gustina: 11,85g/cm3
elektronegativnost: 1,8
otkriće: Sir W. Crookes, 1861.
lat. naziv:
oksidaciona stanja: +1, +3 (ređe)
raspored elektrona po nivoima:2, 8, 18, 32, 18, 3
elektronska konfiguracija: [Xe]6s24f146p1
atomski poluprečnik: 190 pm
brzina zvuka: 818 m/s
energija jonizacije (kJ/mol):
- Tl -> Tl+, 589
- Tl+ -> Tl2+, 1971
- Tl2+ -> Tl3+, 2878
izotopi:
- Tl-203
- zastupljenost u prirodi:29,5%
- raspad: stabilan
- Tl-205
- zastupljenost u prirodi: 70,5%
- raspad: stabilan
- Sintetisan je izotop talijuma mase 204.
Ununtrijum
atomski broj: 113
Ar: 284
grupa: 3
perioda: Q
blok: p
osobine:metal
agregatno stanje: čvrsto
T.K: ? K
T.T: ? K
gustina: ?g/cm3
elektronegativnost: ?
otkriće:Dubna, 2004.
lat. naziv: ununtrium
oksidaciona stanja: ?
raspored elektrona po nivoima:2, 8, 18, 32, 32, 18, 3
elektronska konfiguracija: [Rn]7s25f146d107p1
atomski poluprečnik: ?
izotopi:
- Poznat je samo jedan izotop 113 elementa (Uut-284). Element se ne nalazi u prirodi.
Dobijanje
Svi elementi treće grupe, osim aluminijuma su slabo zastupljeni u priodi, u obliku minerala u sasatvu zemljine kore.
Bor se dobija iz boraksa (Na2B4O7 * 10H2O).
Na2B4O7 + 2HCl + 5H2O -> 2NaCl + 4H3BO3
Dobijena borna kiselina gubi vodu.
2H3BO3 -> B2O3 + 3H2O
Konačno, bor oksid se redukuje zagrevanjem sa prahom magnezijuma.
B2O3 + 3Mg -> 3MgO + 2B
Daleko je važnije dobijanje aluminijuma. To je složen postupak. Aluminijum je veoma zastupljen u zemljinoj kori u obliku aluminosilikata, ali nema pogodnog postupka za izdvajanje iz ovih jedinjenja. Kao izvor Al koristi se boksit, pretežno hidratisani oksid (Al2O3 * nH2O) uz mnogo drugih primesa (oksid gvožđa - crveni boksit). Za proizvodnju Al se ne koristi tzv. beli boksit koji sadrži mnogo silicijum(IV)oksida (SiO2). Iz boksita se Bayer-ovim postupkom izdvaja bezvodni aluminijum oksid (glinica). Ruda se prvo obrađuje rastvorom NaOH.
Al(OH)3 + NaOH -> NaAlO2 + 2H2O
AlOOH + NaOH -> NaAlO2 + H2O
Ovako se rastvara hidratisani aluminijum oksid. Nerastvorni ostatak se naziva crveni mulj. U njega prelaze sve nepoželjne komponente. Silicijum(IV)oksid pri ovom postupku se veže u nerastvorni natrijum-aluminosilikat (Na2O * Al2O3 * SiO2 * 2H2O) i time odnosi deo aluminijuma. Zbog toga nije moguće efikasno proizvoditi Al iz belog boksita.
Glinica se konačno dobija hidrolizom, zatim žarenjem.
Na2AlO2 + 2H2O -> Al(OH)3 + NaOH
2Al(OH)3 -> Al2O3 + 3H2O
Završni postupak jeste elektroliza (Hall-Heroult-ova). Da bi mogla biti sprovedena, Al2O3 se rastvara u tečnom kriolitu (na oko 9500C, Na3AlF6). Glinica disocira u ovom rastopu.
Al2O3 -> 2Al3+ + 3O2-
Elektroliza se sprovodi grafitnim elektrodama. Na katodi se izdvaja elementarni aluminijum. Skuplja se ispod rastvora elektrolita i time se sprečava reakcija sa vazduhom.
2Al3+ + 6e- -> 2Al
Na anodi se izdvaja kiseonik koji stupa u reakciju s grafitom (elektroda) pri čemu se oslobađa izvesna količina energije. Zbog toga se povremeno mora zameniti anoda.
3O2- -> 1 1/2 O2 + 6e-
1 1/2 O2 + 3C -> 3CO + 18,92 kJ
Proces se nastavlja ponovnim dodavanjem glinice u rastop. Zbirna rekacija elektrolize bi bila:
Al2O3 + 104,7 kJ -> 2Al + 1 1/2 O2
Ili pravilnije, redukcije:
Al2O3 + 3C + 76,62 kJ -> 2Al + 3CO
Galijum se nalazi kao pratilac u boksitu i germanitu; indijum u rudama gvožđa, cinka, bakra i olova; a talijum kao pratilac u piritu.
Poslenji elemenat III grupe dobijen je pri alfa raspadu elementa 115, koji je dobijen gađanejm mete od americijuma jonima kalcijuma.
Reakcije
Bor je metaloid. Ne reaguje sa kiselinama, niti vodom, niti bazama. Pri zagrevanju reaguje sa kiseonikom i halogenima:
4B + 3O2 -> 2B2O3
2B + 3F2 -> 2BF3
Aluminijum i elementi ispod njega imaju slične osobine. Amfoternog su i blago metalnog karaktera.
Aluminijum ne reaguje sa vodom, jer ga štiti tanka prevlaka oksida. Reaguje sa halogenima i kiseonikom, slično boru, mada lakše. Prevlaka od oksida ga štiti od dalje korozije pri stajanju na vazduhu.
Reaguje i sa kiselinama i sa bazama (tu se najbolje iskazuje amfoteran karakter) uz izdvajanje vodonika.
2Al + 6HCl -> 2AlCl3 + 3H2
2Al + 2NaOH + 6H2O -> 2NaAl(OH)4 + 3H2
Primena
Najvažniji elemenat III grupe je aluminijum. Sa gustinom od 2,7 g/cm3 spada u grupu lakih metala. Zbog toga se masovno koristi u avioindustriji. Najvažniji je sastojak lakih legura.
Aluminijum se koristi i za tehnično-mketalurški postupak - aluminotermiju. Praškasti aluminijum ima reduktivnu moć. Aluminotermija se izvodi tako što se smeša oksida metala i aluminijuma "zapali" malom količninom magnezijuma, a dalje odvijanje reakcije je spontano (egzoterma). Ovaj postupak se posebno koristi za dobijanje Cr i Mn.
2Al + Fe2O3 -> Al3O3 + 2Fe
Bor nema važniju tehničku primenu. Koristi se za neka karbonska vlakna. Zanimljiva su i važna neka njegova jedinjenja.
Galijum ima važnu primenu kao poluprovodnik u izradi kompjuterskih čipova.
Galijum, indijum i talijum ulaze u sastav nekih legura, a primenu imaju i neka njihova jedinenja.
Jedinjenja
Bor gradi kovalentna jedinjenja. Aluinijum i ostali elementi treće grupe grade jonska i kovalentna jedinjenja (jedinjenja imaju karakter oba).
Jedinjenja elemenata treće grupe su soli, oksidi, halogenidi, kiseline i hidroksidi.
Bor gradi nekoliko kiselina (H3BO3 -borna, H2B4O7 - tetraborna, HBO2 - metaborna) koje jedva da iskazuju kiseli karakter, a u vodi se ne rastvaraju već grade koloidne rastvore. Njihov anhidrid je bor oksid. primenu nalazi borna kiselina i natrijumove soli borne i tetraborne. Zagrevanjem prelaze jedna u drugu.
H3BO3 -> H2O + HBO2 (na 1000C)
4HBO2 -> H2O + H2B4O7 (na 1400C)
H2B4O7 -> H2O + B2O3
Aluminijum i ostali elementi grade slična jedinjenja. Hidroksidi su im amfoterni (pri delovanju alkalija se ponašaju kao kiseline, a pri delovanju kiselina kao baze) i slabo rastvorivi u vodi. Aluminijum stoga gradi soli s kiselinama - hloridi, sulfati... ali i soli s alkalijama - aluminate (soli "aluminijumove kiseline").
Al(OH)3 + 3HCl -> AlCl3 + 3H2O
H3AlO3 + 3NaOH -> Na3AlO3 + 3H2O
Aluminijum oksid (glinica, odnosno korund, Al2O3) osnova je nekih dragulja (rubin, safir), čija je boja posledica prisustva izuzetno malih količina težijh jona (Fe2+ i Fe3+).
Literatura:
- PSE sa Sveta Hemije
- Periodic Table (Mini)
III 3 grupa PSE
Da li neko moze da mi objasni sta je to zastitni oksidni sloj?
To je sloj oksida koji se
To je sloj oksida koji se stvori na površini metala i koji je neporozan (ne dozvoljava prolaz vazduha) pa tako štiti metal od dalje oksidacije. Aluminijum na primer stvara tanak sloj oksida na površini koji ga štidi od dalje oksidacije.
Zamolio bih te da ubuduće ne pišeš pitanja ovde, nego u S.O.S hemija gde im je mesto.
Pozdrav