Neko je odavno na ovom sajtu pitao zasto je nebo plavo. Znam da mu sad nije od velike pomoci ali ako nekom bude od koristi neka se nadje!!!
Sunce osvetljava Zemlju belom svetlošću. Bela svetlost je svetlost koja sadrži fotone svih talasnih dužina (tj. ona je kombinacija svih boja). Kada neki predmet osvetlimo belom svetlošću on upija (apsorbuje) skoro sve boje, određenu boju odbija. Taj deo bele svetlosti, ta boja, koji se odbija od predmeta je boja koju vidimo. Ovo važi za predmete kroz koje ne prolazi svetlost, za one koji nisu providni.
Kod providnih predmeta, kao što je na primer staklo, situacija je nešto drugačija. Bela svetlost dolazi do stakla, jedan mali deo se odbija a najveći deo nastavlja dalje. Od onog dela koji je prošao većina boja (talasnih dužina) prolazi bez ikakvih problema, ali fotoni određene boje ne mogu da prođu tako lako. Ti fotoni nailaze na „gužvu“, sudaraju se sa molekulima i od njih se odbijaju u svim pravcima. Svetlost jedne boje se rasipa u svim pravcima i staklo postaje obojeno u tu boju.
Isti proces odgovoran je i za boju neba. Bela svetlost sa Sunca dolazi do naše planete i počinje da putuje kroz atmosferu. Najveći broj fotona neometano prolazi kroz atmosferu i stiže do površine, ali neki fotoni nemaju tu sreću. Prema jednom zakonu u fizici – Rejlijevom zakonu – intenzitet rasute svetlosti je obrnuto proporcionalan talasnoj družini svetlosti. To znači da će se svetlost manje talasne dužine rasipati višestruko intenzivnije od svetlosti veće talasne dužine. Ako se setimo da najveću talasnu dužinu ima crvena svetlost (oko 700 nm) a najmanju plava (oko 400 nm) lako zaključujemo da će se plava svetlost rasipati mnogo intenzivnije. Svetlost koja do nas stiže osiromašena je za tu komponentu plave boje, a ta svetlost prestaje da se kreće od Sunca ka nama već se prostire u svim pravcima i obasjava nebo i boji ga u plavo.
Ovaj proces, tzv. Reilijevo rasejanje, odgovoran je i za boju Sunca. Već je rečeno da Sunce emituje svetlost svih boja, belu svetlost. Kada ga pogledamo vidimo da je ono žuto, a žuto je zbog toga što je iz bele svetlosti nestala plava komponenta koja je dala boju našem nebu, našoj planeti.
powered by Drupal. support our new project Science Teach
Talasne duzine
Vrlo lep tekst. Imao bih samo jednu primedbu na izjavu da plava ima najmanju talasnu duzinu u vidljivom spektru. Naime, ljubicasta boja ima jos manju talasnu duzinu (380–450 nm dok plava ima 450–475 nm). Nebo ipak nije ljubicasto jet je ljubicasta komponenta suncevog svetla vrlo slaba tako da ona, iako se skoro potpuno rasipa, ima tek toliko intenziteta da, zajedno sa rasutom zutom i crvenom "posvetli" rasutu plavu. Zbog toga nebo nije cisto plavo vec "nebo" plavo.
http://en.wikipedia.org/wiki/Diffuse_sky_radiation
http://en.wikipedia.org/wiki/Visible_spectrum
http://en.wikipedia.org/wiki/Rayleigh_scattering
Pozdrav,
Vukasin
Pa nebo je plavo iz prostih
Pa nebo je plavo iz prostih razloga zbog formiranog ozonskog omotaca sloja atmosvere zastuplena oznom gasom alotropske modifikacije kiseonika takozvani O3,trioxygen koji je inace gas plave boje,,,
Što bi bilo lepo, Nikola,
Što bi bilo lepo, Nikola, da je sve tako jednostavno. Pročitaj ovo što je napisao Sena, ili ako si siguran u to što si napisao, obrazloži nam malo ;).